Demokratski deficit Srbije: Između poniženih građana i potrošenih političkih elita

Autorski tekst Mile Vujić, predsednice Evropske mreže Srbije

U poslednjoj deceniji, Srbija srlja u demokratsko nazadovanje. Umesto decentralizacije i participativnog upravljanja, suočavamo se sa sve dubljom centralizacijom moći, erozijom institucionalne nezavisnosti i obesmišljavanjem građanskog učešća. Lokalna samouprava — mesto gde demokratija treba da počne — postaje produžena ruka centralne vlasti, lišena kapaciteta i volje da deluje u interesu građana.

Mehanizmi demokratskog nadzora, poput lokalnih ombudsmana, ostaju gotovo nevidljivi. Građani su izgubili poverenje i prilike za bilo kakav smislen angažman. U tom vakuumu, klijentelizam i kontrola zamenili su odgovornost i zakonitost, a Srbija sve više odstupa od vrednosti i standarda EU na koje se nominalno poziva.

Evropska mreža Srbije je još 2009/2010. godine među prvima u Evropi, i to u Srbiji primenila Evropsku povelju o dobrom upravljanju. Nažalost, danas živimo potpuni preokret: uspostavljen je sistem lojalnosti umesto stručnosti, poslušnosti umesto pravde.

Danas građani osećaju da su i vlast i opozicija deo istog potrošenog sistema. Umesto da prepoznaju studentski bunt kao signal opasnog gubitka poverenja, političke elite pokušavaju da ga svedu na kalkulaciju i pritisak. Pritom se svesno ignoriše suštinski zahtev građana: institucije koje rade, odgovornost umesto retorike i poštovanje umesto manipulacije.

Dvotrećinska podrška studentskim protestima govori više od svih „okruglih stolova“ i fingiranih pregovora. Ona izražava vapaj naroda za novim političkim modelom — ne samo promenom vlasti, već promenom paradigme.

U Srbiji je već dugo jasno: sistem koji iscrpljuje poštene a nagrađuje nečasne — nije sistem koji građani više žele da tolerišu.

Demokratija se ne gradi kroz ucene i zakulisne dogovore, već kroz poverenje i učešće. Ako političke elite — vlast i opozicija — to ne razumeju, biće zamenjene. Možda ne odmah, ali neminovno.

Evropske vrednosti ne žive u dokumentima već u praksi. Ako ih ne živimo — ne pripadamo Evropi, bez obzira na geografski položaj.

Add Comment